Image module

GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEĆAJ

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) definira se kao pojačani, kronični osjećaj zabrinutosti i tjeskobe, često praćen tjelesnim simptomima. Osobe koje pate od generaliziranog anksioznog poremećaja često se opisuju na način da su odvijek bili osobe koje su pojačano brinule.

Jedna od glavnih karakteristika GAP-a jest da osoba često vjeruje da mora brinuti kako bi bila pripremljena, no istovremeno je svjesna da ih briga opterećuje i da se trebaju prestati brinuti. Ljudima koji pate od GAP-a je izuzetno teško kontrolirati svoju zabrinutost te se često žale na slabost, nemir, iritabilnost, napetost mišića, nesanicu. Brinu o mnogim i raznolikim događajima i stvarima, a ne samo o nekim, specifičnim teškoćama.

Misli koje često muče takve ljude povezane su sa osjećajem da će se dogoditi nešto strašno, osjećajem da nikada ne mogu biti potpuno sigurni, osjećajem neuspjeha, osjećajem da ne mogu kontrolirati svoju zabrinutost.

Kod djece brige su najčešće vezane za opasnost i smrt, neuspjeh i kritiku, nepoznate situacije, ozljede, male životinje te medicinski strahovi. Djeca jače osjećaju tjelesne simptome te najčešće predviđaju loše ishode u budućnosti. Što je dijete starije, broj strahova je manji, ali anksioznost i tjeskoba se povećavaju. Brige su ustrajne, pretjerane i dijete ih teško kontrolira. U tretmanu djece važno je dijete naučiti da prepozna tjelesne znakove anksioznosti i koristi ih kao signale za upotrebljavanje naučenih strategija.

Kognitivno – bihevioralna terapija GAP-a je visoko uspješna, a prvenstveno se bazira na realističnoj interpretaciji katastrofičnih misli i vjerovanja, smirivanju tjelesnih simptoma i realističnoj procjeni briga. Uključuje i tehnike relaksacije, izlaganja i rješavanja problema.

Javite nam se