Image module

SPECIFIČNI POREMEĆAJI ČITANJA, PISANJA I RAČUNANJA

Učenje čitanja i pisanja nije nimalo jednostavan proces, iako je najvažniji zadatak malih školaraca. Takvo učenje podrazumijeva odvijanje vrlo složenih psihofizioloških procesa koji uključuju različite vještine i sposobnosti, a njemu ovisi i sam školski uspjeh učenika. Kako bi učenje čitanja i pisanja teklo bez problema, potrebno je imati usvojene određene predvještine (o njima više u dijelu Poticanje predvještina potrebnih za polazak u školu). Ukoliko učenik ima određenih teškoća sa ovladavanjem čitanja, pisanja ili računanja, moguće je da ima jedan od tri specifična poremećaja – disleksiju, disgrafiju ili diskalkuliju.

Disleksija je specifična teškoća čitanja koju karakterizira smanjena razina čitanja (točnost, brzina i razumijevanje) obzirom na kronološku dob djeteta, inteligenciju i obrazovanje. Javlja se kod osoba diljem svijeta, bez obzira na kulturu i dob, a zahvaća oko 10% populacije. Znakova disleksije ima puno, no nisu svi uvijek vezani samo za čitanje. Kod učenika s disleksijom mogu se javiti specifične, ali i nespecifične teškoće vezane uz čitanje. Većina navedenih simptoma može se pojaviti kod velikog broja djece koja nemaju disleksiju, što često zbunjuje roditelje i učitelje. Međutim, osnovna je razlika kvantitativna i kvalitativna. Simptomi u osoba s disleksijom su brojniji, jače izraženi i dugo traju. Stoga, ukoliko sumnjate da Vaše dijete ili učenik ima teškoće u usvajanju čitanja i pisanja, potražite pomoć logopeda.

 

Specifične teškoće povezane s čitanjem

Nespecifične teškoće povezane s čitanjem  (mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju)

 

– teškoće u povezivanja slova i glasa,

– teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječ,

– premještanje ili umetanje glasova (vrata-trava, novi-vino),

– zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene),

– zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije),

– zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od),

– zamjene riječi – pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad),

– dodavanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod),

– ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena),

– teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21),

– teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno),

– vraćanje na već pročitani red,

– izostavljanje riječi i cijelih redaka,

– čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina.

– sporost, različite blokade i stanke,

– poremećen ritam i izražajnost čitanja,

– nejasna i površna artikulacija,

– čitanje napamet i po prilici,

– slabo razumijevanje pročitanog.

Disgrafija predstavlja stabilne i ozbiljne teškoće u ovladavanju vještinom pisanja koje nisu povezane s nepoznavanjem pravopisa i trajno su prisutne bez obzira na urednu inteligenciju, uredna osjetila vida i sluha, uredan tijek jezično-govornog razvoja i pohađanje škole. Radi se o zaostajanju u vještini pisanja do dva školska razreda. Pogreške u pisanju mogu se vidjeti na razini slova i sloga, na razini riječi i na razini rečenice. Učenici i osobe s disgrafijom često izostavljaju, premještaju ili dodaju slova u riječi, u pisanju teško određuju granice između riječi (pišu više riječi spojeno ili rastavljeno pišu slogove u istoj riječi) te često upotrebljavaju krive dijakritičke znakove (točka, zarez, upitnik i sl.). Disgrafija je često povezana i sa teško čitljivim rukopisom kojeg se prepoznaje prema neravnim i neujednačenim oblikovanjima slova. Učenici i odrasle osobe s disgrafijom često dopisuju elemente slova, dodaju suvišne elemente, zamjenjuju slična slova (koja na početku imaju isti potez pisanja), pišu sporo i brzo se umaraju.

Diskalkulija označava skup specifičnih teškoća u učenju matematike i u obavljanju matematičkih zadataka. Inače, u procesu učenja matematike, sva djeca čine više ili manje pogrešaka. Ona kojoj je matematika težak predmet, uče sporije i čine više pogrešaka. Djeca s diskalkulijom razlikuju se po tome što imaju mnogo neuobičajenih, specifičnih pogrešaka.

Najčešće su to sljedeće pogreške:

– neispravna uporaba brojeva pri čitanju, pisanju i računanju: dijete zamjenjuje broj nekim drugim

– pogreške “zaglavljivanja”: npr. dijete se teško prebacuje sa zbrajanja na oduzimanje, sa množenja na dijeljenje

– zrcalne pogreške: dijete narušava ili zrcalno okreće redoslijed znamenaka u višeznamenkastim brojevima, u čitanju i pisanju brojeva

– sporost u rješavanju zadataka

– narušen prostorni smještaj brojeva: dijete ne potpisuje brojeve točno jedan ispod drugog npr. kod pismenog zbrajanja, kreće rješavati s desne na lijevu stranu

– izostavljanje ili preskakanje nekog od obaveznih koraka u rješavanju

– slabo pamćenje i prepoznavanje niza brojeva: dijete ne prepoznaje broj telefona ako je zapisan na drugačiji način, npr. s drugačijim razmacima.

Ukoliko kao roditelj sumnjate da vaše dijete ima diskalkuliju, svakako se obratite logopedu.

Javite nam se